Prirodna baština

Vrijednost prostora potvrđuju i dva nacionalna parka, Paklenica i Sjeverni Velebit, značajni krajobraz uvala Zavratnica, geomorfološki spomenik Cerovačke špilje, paleonotološki spomenik prirode Velnačka glavica i posebni rezervat šumske vegetacije Štirovača. U raznolikosti biljnog svijeta najpoznatiji je endem velebitska degenija, ali tu su još i velebitski zvončić i hrvatska sibireja. Velebit je dom vuku, medvjedu, risu, divokozi, surom orlu i mnogim drugim životinjskim vrstama.

Flora

Park prirode Velebit zasigurno je najznačajnije florističko područje Hrvatske i jedan je od najvažnijih centara raznolikosti flore Europe. Složeni abiotski i biotski čimbenici u sinergiji sa zbivanjima u daljoj i bližoj geološkoj prošlosti te u novije vrijeme i nazočnošću čovjeka, uzrokom su izuzetnog i međunarodno prepoznatog biološkog bogatstva. Brojni literaturni navodi i obimne herbarske zbirke sabrane na Velebitu nisu još u cijelosti vrednovane tako da je preciznu spoznaju o florističkom bogatstvu teško brojčano izraziti.

Fauna

U Parku prirode obitavaju tri vrste velikih zvijeri – smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Lynx lynx) i vuk (Canis lupus), te četiri vrste srednjih zvijeri – divlja mačka (Felis sylvestris), jazavac (Meles meles), čagalj (Canis aureus) i lisica (Vulpes vulpes), a u rijekama Lici i Zrmanji utvrđeno je prisustvo vidre (Lutra lutra). Medvjed je u znatnom broju zastupljen u Parku. Raseljavanjem stanovništva i obnovom vegetacije stvorili su se povoljniji uvjeti za njegov opstanak i na primorskim padinama Velebita. Vuk i ris su ugrožene vrste na IUCN Crvenoj listi i zakonom su zaštićeni. I vuk i medvjed i ris koriste cijelo područje Parka prirode Velebit, a i šire. Prije trideset godina, na Velebit je naseljena divokoza (Rupicapra rupicapra). Od biljojeda, najzastupljeniji su: srna (Capreolus capreolus), zec (Lepus europaeus) i divlja svinja (Sus scrofa), a prisutni su i jelen (Cervus elaphus), muflon (Ovis Aries musimon) i jelen lopatar (Dama dama).