Prirodna baština

Klima na Velebitu drastično varira na malim udaljenostima (10 km ) od submediteranske klime u velebitskom kanalu do planinske klime na ogoljelim vrhovima Velebita te kontinentalne klime Ličke visoravni.

Znatne su i mikroklimatske razlike između pojedinih dijelova Velebita, ali i one nastale zbog reljefnih specifičnosti (vrtače, doci, uvale, hrbtovi, glavice velebitskih vrhova).

Za područje parka prirode karakteristična je složenost padalinskih prilika . Prosječna godišnja količina padalina na vršnom dijelu Velebita je iznad 3000 mm , od čega najviše pada na izloženom području južnog Velebita (1200 – 3000 mm ). Količina padalina se smanjuje od jugoistoka prema sjeverozapadu. Više padalina pada na rubnom ličkom prostoru (1884 mm ) nego na primorskoj velebitskoj padini (1188 mm ). Gotovo 2/3 količine padalina izluči se u zimskoj polovici godine. Moguća su lokalna odstupanja uvjetovana reljefom i visinom.

Zbog miješanja različito zagrijanih zračnih masa u graničnom području Velebita između primorja i unutrašnjosti karakteristična je pojava relativno velikog broja dana s maglom (187 dana godišnje) za područje vršnog dijela velebitskog masiva.

Cjelokupan planinski prostor Velebita izložen je snažnom utjecaju vjetrova koji nerijetko dostižu orkansku jačinu. Primorska velebitska padina i podgorje često su izloženi udarima bure (osobito zimi), čija olujna snaga posebno dolazi do izražaja na planinskim prijevojima.

Na području Velebita vrlo je velik raspon broja dana sa snježnim pokrivačem višim od 30 cm . Na primorskoj padini Velebita je gotovo zanemariv, dok na vršnom području Sjevernog Velebita iznosi oko 70 dana godišnje, a na području Južnog Velebita, na njegovom najvišem dijelu i preko 100 dana godišnje. Na ličkoj padini Velebita snježni pokrivač zna trajati 20 – 40 dana.