• Decrease font size
  • Default font size
  • Increase font size
  • default color
  • color1 color
  • color2 color
  • color3 color

Planinarstvo


Planinare privlači raznolikost prirodnih ljepota, vidici na more, bogatstvo krških oblika, kontrasti primorske i kopnene padine, jedinstvo kopna i mora, botanički i zoološki rariteti, vrlo dobri i brojni prilazi, oko 1000 km šumskih cesta, petnaestak pl. Kuća, dva nacionalna parka (Paklenica i Sjeverni Velebit) i prirodni rezervati, dobro markirani uzdužni „Velebitski planinarski put“ i, posebno vrijedna, uzdužna turistička“Premužićeva staza“ kroz sjeverni i srednji Velebit kojoj po ljepoti i dužini (50km!)nema premca u našoj zemlji i nadaleko izvan nje.


Savjeti za izlete.
Pješački prilazi sa ličke strane znatno su ugodniji od onih s primorske,prvo zato što nisu izloženi suncu i drugo, što počinju već na visini oko 600 metara, ali su vidici mnogo skučeniji. Pješaci mogu stići na hrbat Velebita i nekom autobusnom linijom (na Vratnik, Oltare, Oštarije, Prezid), pa odmah početi sa visinskim pohodom. Velebitom treba putovati u malim skupinama zbog ograničenog kapaciteta kuća i skloništa. Hranu valja nositi sa sobom. Posve je opskrbljen jedino  hotel Velebno na Oštarijama, a djelomice Borisov dom u Paklenici i dom na Zavižanu. Orijentacijski je najlakši pohod trasom VPP-a uzdužnim markama putem koji traje oko tjedan dana. Najljepši dio puta je bez sumnje Premužićeva staza kroz Rožanske i Hajdučke kukove. Poprečni prijelaz Velebita zanimljiviji je od uzdužnog, zbog raznolikosti i bogatstva promjena, ali i neusporedivo naporniji. Prikladan je način za upoznavanje Velebita i  duži boravak u nekoj kući koja može poslužiti kao uporište za izlete.(Zavižan, Veliki Alan, Ravni Dabar, Oštarije, Paklenica i dr.). Posjetitelji sa vozilima mogu, zbog mreže šumskih cesta, stići u blizinu gotovo svih najviših vrhova, tako da uspon od ceste ne traje više od sat-dva (iznimke su Sv. Brdo i Vaganski vrh). Za ulaz u NP Sjeverni Velebit i NP Paklenica plaća se ulaznica, a kampirati se ne smije bez dozvole. Velebitska je osobitost uzdužna trasa na primorskoj padini, na visini oko 800 metara, koja je jedinstvena po zanimljivim prirodnim oblicima. Sastoji se od niza lijepih dolaca i duliba, odijeljenih od mora nazubljenim bijelim kukovima. U novije doba markirane su uzdužne staze i vođe puta većih skupina dobro će učiniti ako izletnike dovezu autobusom na neki Velebitski prijevoj, provedu ih 6-7 sati hoda hrptom do drugog prijevoja, gdje ih opet treba dočekati autobus . Na taj se način izbjegava vraćanje istim putem.


Planinarska sezona
praktično traje cijelu godinu, ali je u zimskom dijelu godine češće bura, snažan vjetar koji zna potrajati i dulje vrijeme. Ljeti su također moguća opasna nagla zahlađenja, a pri naletu bure i dugotrajna magla na planinskim hrptovima, pa zato i ljeti sa sobom treba ponijeti opremu za zaštitu od kiše i hladnoće. Ljeti valja izbjegavati uspon iz Hrv. Primorja, pogotovo sredinom dana, jer su gole i kamenite padine izložene suncu pa u njima ponekad vlada neizdrživa vrućina. Najprikladnije doba za posjet ljetnih mjeseci, zbog najstabilnijeg vremena. Brdske ceste su redovito od studenog do svibnja pod snijegom.


Pitka voda
Zbog krškog terena, Velebit oskudijeva pitkom vodom. Ionako malobrojni izvori često presuše. Jame snježnice teško je naći, a u bunarima i cisternama voda je sumnjive čistoće. Zato je vodu najbolje ponijeti sa sobom u planinu, a vodu iz bunara i cisterni prokuhati ili klorirati prije uporabe. Pojedini rijetki izvori u planini koji nikad ne presušuju, posebno su spominju planinarskim vodičima koje treba proučiti prije izleta uz prikladnu kartu područja koje se posjećuje.


Velebitski planinarski put

Velebit je zbog svoje dužine, niza pl. kuća i Premužićeve visinske uzdužne staze vrlo prikladan za markiranje uzdužne staze. Prvi takav Velebitski planinarski put otvorio je PSH 4. srpnja 1969. Nakon domovinskog rata, put je ponovno predan na uporabu 17. lipnja 2000. s malo promijenjenom trasom (zbog gubitka domova na Štirovcu i Visočici te radi izbjegavanja nesigurnih područja). Dugačak je oko 100km; počinje na Zavižanu, završava u Velikoj Paklenici i obilježen je slovom V. Na njemu je 20 KT . Putniku daje cjelovitu sliku o Velebitu i njegovim glavnim svojstvima. Stekao je veliku popularnost tako da je samo do1991.god.raspačano oko 7000 dnevnika i podijeljeno oko 2000 spomen-znački. Tiskan je dnevnik puta s vodičem i izrađena značka priznanja. Dnevnik se naručuje u HPS-u (Zagreb, Kozarčeva 22).


Velebitska obilaznica

Tijekom Domovinskog rata, u dijelu Velebita podalje od ratnih zbivanja, Komisija za planinarske putove HPS-a označila je prilaze četerdesetak izabranih točaka u sjevernom i srednjem Velebitu i 2.lipnja. 1994. predala ih na uporabu pod nazivom „Velebitska obilaznica“. Najsjevernija točka je Vratnik, a najjužnija  Baške Oštarije. Godine 1995.god. tiskan je vodič-dnevnik po obilaznici. Na putu je35KT, a za pismeno priznanje potrebno je obići najmanje 27 KT, što se dokazuje otiskom žiga u dnevnik ili fotografijama. Dnevnik-vodič naručuje se kod Hrvatskoga planinarskog saveza (Zagreb kozarčeva 22).


Premužićeva staza

Vršne dijelove sjevernog i srednjeg Velebita, od Zavižana do Baških Oštarija, povezuje 57 km duga planinarska staza. Nazvana je po svom projektantu Anti Premužiću, znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu. Gradnja staze trajala je svega 3 godine (1930-1933.). Radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika. Pošto nema velikih uspona njome mogu proći i ljudi nenavikli na planinarenje. Utočište mogu pronaći u nekoliko planinarskih objekata koji se nalaze u blizini staze. Kvalitetom gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš ova staza se smatra remekdjelom graditeljstva.


 

Virtualne šetnje

image

Statistike

Članova : 6
Sadržaj : 134
Web Linkovi : 6
Posjete Sadržajima : 581766

Linkovi

Dinaridi-logo-HRV160

grifon