Dobrodošli

Zadnja vijest

O Velebitu

Ona je probudila planinsku zoru
I dugim jecajima obojila jesen.
Zašumjela je kroz gole vrleti
Kao nevidljiva utvara svemirske rijeke,
Olujnim vihorima udarala
I iz korijena čupala.

Ona je podizala vrtloge prašine,
Otpalo lišće i slomljene grane
Koje je poput roblja slijedilo njen put,
Nasrtala u tutnju i prasku
Na zelene čopore buntovnih stabala,
U pasu ih do prestrašenih trava povijala,
A zatim u prkosu i gnjevu uspravljala.

Ona je dugo ludovala planinom,
Lutala između kamenja, grmlja i šipražja
I tako bijesno pirovala.
Onda je iznenada, jednog jutra,
Na raskršću smreka i jata golubova
Odjednom posustala I u tišini mračnog bezdana nestala.

(Iz zbirke «Svjetlost ognjišta», Senjsko književno ognjište, Senj, 1993.)

Vladimir Jurčenko